Najprije su došli po Židove, a ja se nisam bunio jer nisam Židov. Kad ja otvorim temu u kojoj se pitam zašto ljudi generaliziraju i trpaju ljude u ladice na temelju pojedinaca ili određene grupe ljudi, dolazim do saznanja da zapravo većina ljudi generalizira i ima predrasude i što je najžalosnije smatra da su predrasude ok. I bojim se da se ta bolest ne može izliječiti. Drži se pod kontrolom do nekog stadija, ali lagano postepeno raste i na kraju dođe do eskalacije koja završava ratom, protjerivanjem itd.
Kod nas danas, nerijetko se mogu čuti ovakvi govori koji se odnose na strane radnike. Dolazak stranih radnika u Hrvatsku je ponajprije u interesu agencija koje ih dovode i naših gospodarstvenika, koji ostvaraju više profita neplaćanjem tog stranog radnika onoliko koliko bi trebali platiti domaćeg jer sukladno ekonomskom zakonu ponude i potražnje ne bi bilo toliko ponude pa bi cijene rada rasle. Korist jasno ima i Vlada koja onda ide na ruku tim gospodarstvenicima. Jasno je onda da običnim radnicima nije u interesu dolazak i uvoz strane radne snage.
Protjerivanje bilo koga tko je legalno došao trbuhom za kruhom je katastrofalno razmišljanje. Ovi što razmišljaju i pričaju o protjerivanju, trebali bi onda prije protjerati one koji su omogućili dolazak stranim radnicima. Dakle, poduzetnici, agencije i vlast.
Oblik i način organizacije države može varirati. Mi imamo Republiku. Narod je birajući na izborima izabrao vlast koja ga predstavlja i ta vlast, a samim tim i narod je odlučio da nam strani radnici trebaju. Da je bilo tko izabran od tzv centra prema lijevo ne bi bilo ništa drugačije. Tzv krajnja desnica je jedina koja govori o ograničavanju uvoza strane radne snage i ta krajnja desnica se redovno naziva i etiketira kao fašisti, nacisti i sl., iako ne govore o nikakvom protjerivanju.
Legitimno je pitanje je li zbilja pametno otvoriti se za sve i primati sve i svakoga. Legitimno pitanje je i kako ograničiti broj uvoza stranih radnika i na koji način određivati potrebu za uvozom. Samim tim, legitimno pitanje je li zbilja i koliko je potrebno uvoziti radnu snagu.
1 Comment
Najprije su došli po Židove, a ja se nisam bunio jer nisam Židov. Kad ja otvorim temu u kojoj se pitam zašto ljudi generaliziraju i trpaju ljude u ladice na temelju pojedinaca ili određene grupe ljudi, dolazim do saznanja da zapravo većina ljudi generalizira i ima predrasude i što je najžalosnije smatra da su predrasude ok. I bojim se da se ta bolest ne može izliječiti. Drži se pod kontrolom do nekog stadija, ali lagano postepeno raste i na kraju dođe do eskalacije koja završava ratom, protjerivanjem itd.
Kod nas danas, nerijetko se mogu čuti ovakvi govori koji se odnose na strane radnike. Dolazak stranih radnika u Hrvatsku je ponajprije u interesu agencija koje ih dovode i naših gospodarstvenika, koji ostvaraju više profita neplaćanjem tog stranog radnika onoliko koliko bi trebali platiti domaćeg jer sukladno ekonomskom zakonu ponude i potražnje ne bi bilo toliko ponude pa bi cijene rada rasle. Korist jasno ima i Vlada koja onda ide na ruku tim gospodarstvenicima. Jasno je onda da običnim radnicima nije u interesu dolazak i uvoz strane radne snage.
Protjerivanje bilo koga tko je legalno došao trbuhom za kruhom je katastrofalno razmišljanje. Ovi što razmišljaju i pričaju o protjerivanju, trebali bi onda prije protjerati one koji su omogućili dolazak stranim radnicima. Dakle, poduzetnici, agencije i vlast.
Oblik i način organizacije države može varirati. Mi imamo Republiku. Narod je birajući na izborima izabrao vlast koja ga predstavlja i ta vlast, a samim tim i narod je odlučio da nam strani radnici trebaju. Da je bilo tko izabran od tzv centra prema lijevo ne bi bilo ništa drugačije. Tzv krajnja desnica je jedina koja govori o ograničavanju uvoza strane radne snage i ta krajnja desnica se redovno naziva i etiketira kao fašisti, nacisti i sl., iako ne govore o nikakvom protjerivanju.
Legitimno je pitanje je li zbilja pametno otvoriti se za sve i primati sve i svakoga. Legitimno pitanje je i kako ograničiti broj uvoza stranih radnika i na koji način određivati potrebu za uvozom. Samim tim, legitimno pitanje je li zbilja i koliko je potrebno uvoziti radnu snagu.