Tags
Aktuelle Nachrichten
America
Aus Aller Welt
Breaking News
Canada
DE
Deutsch
Deutschsprechenden
Europa
Europe
Global News
Internationale Nachrichten aus aller Welt
Japan
Japan News
Kanada
Konflikt
Korea
Krieg in der Ukraine
Latest news
Map
Nachrichten
News
News Japan
Russischer Überfall auf die Ukraine seit 2022
Science
South Korea
Ukraine
UkraineWarVideoReport
Ukraine War Video Report
Ukrainian Conflict
UkrainianConflict
United Kingdom
United States
United States of America
US
USA
USA Politics
Vereinigte Königreich Großbritannien und Nordirland
Vereinigtes Königreich
Welt
Welt-Nachrichten
Weltnachrichten
Wissenschaft
World
World News
41 Comments
Postoje samo dvije vrste roditelja:
Oni koji djeci daju mobitel da ih puste na miru jer ne zele da se bave djetetom, i cije dijete kasnije vristi ako nema mobitel.
Oni koji djeci ne daju mobitel, igraju se sa svojim djetetom, i cije dijete ne vristi zato sto nema mobitel u rukama.
Bili su nakaceni pravo. Ali evo nekoliko mjeseci ga nisu vidjeli a vala nista se ne bune.
Realno druga djeca, mobitele svi roditelji djeci ispod 15 godina moraju zabraniti.
A plejku mogu igrati igrice sa kojima moras mozgati. Tako da to je to…
Roditelj po meni preuzima 100% krivice ako je dijete malo (citaj nije krenulo u skolu). Odgovoran/na si za to dijete, pusti ga da se dosađuje.
Ako mu nisi dao mobitel, neće ga ni tražiti.
Ako si mu ga u startu dozvolio/la, naravno da će vrištati kad mu ga uzmeš. To je nerealan svijet na koji se djeca navežu i postanu ovisni o njemu. A s obirom da komunikacija ne ide u oba smjera, dijete se laicki receno zatupljuje. Npr ako gledaš neki dobar film , zaneseš se i netko ti ga ugasi. Tako je slično sa oduzimanjem mobitela. Suma sumarum, dijete je dijete a TI si RODITELJ!
Rekao bi stricek Dusko, ugasi ekrane, upali život 🥰♥️ Uvijek ima vremena za poboljšati stvari. U početku neće biti lako, al ustrajnost je br 1. ! Dosljednost! I da, mi smo im uvijek najbolji uzor i primjer. Raspisah se ja 😂
Ja ne kužim koji je problem ako dijete malo i vrišti jer si mu uzeo mobitel. Shvaćam da je neugodno, ali si mu napravio privremenu neugodnost za jedno veće dobro kasnije. Kad čovjek to izvaže, radije istrpim 5 minuta vrištanja, ali nemam dijete ovisno o mobitelu.
Bez problema. Djeca najviše vole društvo druge djece, igru i zabavu. I tako se i najbolje razvijaju. Najveća greška je što su roditelji previše sami s djecom. Ima dosta takvih roditelja koje srećem i oni za sebe smatraju da su ‘super-roditelji’, oličenje samopožrtvovnosti itd. Djeca su im… u najmanju ruku neprilagođena.
Kad sam sam s djecom, igramo se, crtamo, skaču po krevetu, kauču i meni, upalim im i crtiće na TV-u, u rijetkim situacijama dobiju i mobitel. Ali generalno izbjegavam da puno vremena provodimo na takav način. Dogovaram maksimalno playdates, prespavance, izlete, odlazimo u park ili igraonicu. Sve da su čim više s drugom djecom i ponajviše sa svojim prijateljima.
Moras da doziras i da se dogovoris.
Igras se sa detetom, naravno. Das im malo, sa dogovorom da ti sami vrate kada trazis. Ako vrate, dobiju sledecu put, ako vriste, sledeci put nema. I NIKAKO ne smes da popustis, moras biti dosledan. Ako si rekao da nema, onda sledeci put nema kada trazi. Objasni zasto, da su sami krivi zato sto su vristali, i ako budu dobri, dobice sutradan opet malo. Deca razumeju.
Dogovori se s malcima i postavi jasna pravila za korištenje digitalnih uredjaja.
Naprimjer, dnevno gledat maksimalno 30 minuta TV poslije vecere i pranja zubića. Mobilni ne koristiti do 13 godine itd…
Imaju crtiće sat vremena dnevno i to na TVu, obično se to završi sat, sat i po pred spavanje. Priča maloj, priča velikoj i laku noć. I kad počnu negodovati što se gase crtići, samo im gurnem barbiku, bebu, autić, bilo šta u ruke i odmah prestanu.
Diverzija je najbolja taktika biliv mi.
Kao sto je netko vec napisao jednostavno moras uzeti mobitel i biti ustrajan, dijete ce biti naporno odredjeno vrijeme, ali ce mu dosaditi poceti ce se igrati sa igrackama ili sta vec ima dostupno.
Npr ako ste u restoranu/kaficu pricajte sa djetetom umjesto da mu date mobitel da bi mu vrijeme brze proslo, ako se vozite pustite mu neku audio knjigu da slusa.
Sipka i Kajs su bili naj edukativni nacin za djecu u moje vreme.
Druzite se djecom, sto ih pravite kad nemate vremena njih. Uvale djetetu telefon samo da ga se rijese.
Pizdio bi i ja da me roditelji ne bendaju, a onda uzmu jedinu zanimaciju
Sva su djeca produkt roditelja.Prvo mu daju telefon da ih ne “smara”,pa ga šalju u školu da mu valjda učitelji odgajaju poludebilno dijete.Da ne pričam o trendu odlaska u školu u trenerci,kodex bilo čega haman više ne postoji.Ukratko odgajaju debile i klošare,al zato ne daj bože da im ukažeš na propuste.. dje ćeš tako na “sunce majkino”.
Luda ideja, mozda da ne das detetu mobilni?
Roditelji su krivi. Zele mir pa uvale klincu ekran da bude tiho. Jos mi je gore od toga kad vidim djecu u parku a roditelj 2 metra dalje sjedi na klupici i ne sljivi klinca nego glava u mobu
Retardi odgajaju retarde.
3 djece imam, najstariji 8 godina, ima mobitel, family link app. za ANDROID, 1h dnevno i zaključa se.
Milina
Za ostalo sve su krivi roditelji što prave debile i dopaminske ovisnike od djece, pogotovo ce poslije u školi osjetit posljedice toga jer je mozak već pregorio, ne moze se fokusirati na nesto duže od 1 min. Čeka nas generacija teških debila….
Najviše me nervira kada vidim da roditelj dadne mobitel djetetu čak dok jede!! Halooo debiliii!!! Pravite zombie od te jadne djece. Svima preporučujem family link ali na kraju kad pitam niko ga djetetu nije instalirao što znači da roditelji NE ŽELE da im ograniče korištenje, ali sve što dijete zapustas godinama sve ce vam to dijete vratit kada naraste…..
Imam malu sestru doma (2.5. godine). Sve zajedno nas ima 6 u obitelji. I uvijek je neko s njom. Naravno da ce joj se nekad upalit crtic il dat neka igrica al to je sve na kratko. Problem je kad se djecu nauci na to. Tek onda postani agresivni kad im se oduzme. Ona kad je na mobitelu i ja joj kazem da idemo slagat kocke ili da odemo na igraliste djete odmah ostavi mobitel i od srece krene se spremat ili vadi igracke. Sve je u tome kako se dijete nauci.
Dam djetetu mobitet/tablet/TV/PC/PS/Switch, ali jasno naglasim da može koristiti *n* minuta. Navijem alarm da zna kad je vrijeme ostaviti (Siri, Alexa, štagod). Krenuo je u školu i u produženom je boravku, tamo svakako nema nikakvih uređaja. Ocjene su mu odlične, mašallah. Isto tako je bilo i kad je bio manji (čitaj mlađi od 6 godina). Ko kaže da svom djetetu uopšte ne daje neki elektronski uređaj, laže k’o pas.
S obzirom da djeca kopiraju roditelje, a supruga i ja smo po cijeli dan za računarom, ne čudi me što ima želju da radi isto što i mi. Nekad mu bude previše dosadno, ali onda izađemo napolje, ili crta nešto, ili pravi neki Lego set i onda dođe i kaže “babo, ovo je puno korisnije od sjedenja za računarom”, da bismo mi vidjeli kako je on “pametan”, pa mu još više vremena dali za tehnikom xD. Namazano.
Isto tako, kad radim nešto po kući (lemim, bušim, kratim, produžavam), uvijek tražim da bude uz mene prisutan da “drži lampu” ili da izbuši rupu bušilicom ili zavrne neki šaraf itd. Sa suprugom nekad pravi pizzu ili neke mafine.
Za dodatne stvari uvijek treba da uradi nešto da bi “zaradio” – tipa da počisti moje stvari (za čišćenje svoje sobe nema nagradu jer je njegova soba i osnovna kultura), da sa mnom ode oprati auto i slične poslove koji nisu direktno vezani za njega.
Kad Alexa zazvoni – istog momenta ključa/gasi uređaj i ide za svojim poslom. Hvala Allahu uspijeva nam tako.
Dijete ce pokvariti svoj vrat ako sjedi tako cijelo vrijeme. Ako ces vec dati telefon, bar nauci dijete kako da sjedi
Mozemo li da malo dublje udjemo u problematiku?
Da, roditelj je svakako kriv. Prvo sto daje djetetu tolike stimulanse, drugo zato sto je i on sam non-stop na telefonu a djeca kopiraju roditelje.
Ali. Zasto roditelji vise nemaju vremena da odgajaju djecu? Otac i majka moraju da rade full-time kako bi imali krov nad glavom. Nekad se moglo zivjeti na jednoj plati i djeca su bila odgojena.
Sad ce se pojaviti neki feminist da mi sere o gender roles sto uopste nije poenta.
Na stranu to sto stalno koriste telefon, mislim da ogromnu razliku pravi sadrzaj koji je na internetu danas i koji je bio prije 10-15 godina. Kada sam bio manji, imao sam kompjuter i jasno se sjecam da sam na YouTube gledao crtane kao sto su i na tv-u (Dragon Ball, Tom and Jerry itd) i ostali neki normalan sadrzaj.
Medjutim, danas se na YouTube mogu pronaci ljudi poput Omce, koji snimaju sadrzaj koji samo zaglupljuje djecu i zadrzava im paznju vrlo kratko. Takvih stvari nije bilo prije.
To nije jedini problem. Veliki problem je takodje to sto roditelji uopste ne kontrolisu niti prate sta djeca gledaju.
Jedna dobra stvar koja bi mogla biti roditeljima interesantna je STEM akademija, vidim po objavama djeca idu na takmičenja, uče svašta i bave se nečim konkretnim.
Druge aktivnosti bi bile škola plesa, sviranja, jezika itd. Vjerujem da se mnoge stvari mogu saznati na taj način i steći novi prijatelji, barem ja jesam kao dijete kroz časove jezika, muzike i informatike.
Koga zanima STEM akademija neka pogleda ovdje: https://stem-akademija.ba
ja kad sam bio tih godina roditelji su kupovali one igracke telefone might wanna try that
Ebem vas mutave pa tko je tu da postavlja pravila i odgaja, roditelj ili dijete? Moja starija kćer je tek sa 12 godina dobila mobitel i može ga koristiti samo sat i pol dnevno. Mlađa kćer od 10 godina još nema mobitel. Laptop koriste za školu i imaju po sat vremena dnevno za razbibrigu. Televizija se ne gleda, osim kad ima vremena kakav film. Obje vole citati i igrati se jer im nismo davali screenove kao sto u današnje vrijeme to čini većina roditelja. Žalosno je da većina roditelja danas odgaja buduće idiote i to sve iz ciste sebičnosti jer žele imati mir pa puštaju djecu da kao zombiji po cijele dane bulje u ekrane. Zbog takvih roditelja koji su nažalost danas u većini možemo očekivati hrpu nesposobnih idiota u vrlo skoroj budućnosti.
Uspjevam bez problema. Jer kod mene djeca znaju da agresivnost vodi do kazne. Imaju priliku fino mi objasniti šta im smeta ali ako se ponašaju bezobrazno onda se postaram da im zagorčam život.
Druze svakodnevna borba. Jednostavno ima dana kad jednsotavno ne moze bez mobitela. Inace imam 1.5god sina. Nema sanse bez muzike, pjesmica, malo contenta (kao sto su Kike, pjesmice sto sva djeca slusaju sa yt, teletabisi). DA ne pricam da je nemoguce sjediti i piti kafu kada ne dozvoljavas mobitel. JAKO JE TESKO, ali se BORIMO I MORAMO BORITI ZA ZDRAVLJE NASEG DJETETA.
Znam masu slucajeva gdje je djecu preuzeo content, mobiteli, djeca postala zatvorena, ne znaju se igrati, dobijaju adhd-ove i autizme… Zabraniti bar do one dobi dok ne postanu svjesni, svjesno govore svoje zelje i misli. I onda postepeno uvoditi i dozvoljavati jer nije ni uredu da dijete ne zna sta je mobitel.
Imamo prijatelje i rodbinu koja svojoj djeci dozvoljavaju mobitel, i kad god dodjemo u goste, nas malac podivlja jer i on hoce i vidi od njih, a oni nece da se igraju sa njima (istog su svi uzrasta). Toliko to ide da tjera ljude jedne od drugih jer svi misle da rade najbolje za svoju djecu (a ne rade, i onda se misljenja razilaze).
Oni postanu agresivni? Hold my beer
Imam 3 djece ..nekad im damo naravno nismo u 80tim godinama ali ogranicimo ih na odredjeno vrijeme, ako pravi frku sto sam uzeo eh tek onda nece dobit. Ostatak vremena se igraju sama ili s nama, treba nac balans neki…
Nemam dijete ali davati malom djetetu mobitele i tu digitaliju je mislim jedna od najvećih grešaka što roditelj može napraviti danas.
Imam rođaka čije je dijete od praktično prvog mjeseca života bilo na mobitelu. Mama mu je “domaćica” (ne radi posao nikakav van kuće), a davala mu je da bude na mobitelu non stop.
Dijete je prvo zaostajalo sa govorom i općenito komunikacijom, a sad već skoro u predškolskoj dobi izgleda da je autistično ili nešto slično (0 komunikacije, normalnih emocija, ne zna tražiti da ide u wc, ne zna sam jesti itd.)
E sad, da li je taj autizam (ili kako god bi se to moglo dijagnosticirati) uzrokovao mobitel ne znam. Vjerovatno nije – može biti genetski ili posljedica nečega tokom trudnoće ili porođaja (mislim da je malo ranije rođen), ali taj mobitel sigurno nije pomogao stanju, jer čak i sa autizmom djeca mogu dosta napredovati i naučiti barem nekim minimumom biti autonomni; dijete koje je odraslo ma mobitelu, pasivno gledajući u ekran teško.
Nisam mu ga nikako dao, a ako hoces da ga odviknes pustis ga da se istrese i dvilja (nece zauvijek) i navici ce se.
Pa vriste kao narkomani kojima uzmes drogu jer je to takodje bolest zavisnosti
Samo regresivne mjere, jarane! Sistem nagrade za dobro i kazne za loše.
Nauči dijete da treba nešto produktivno uraditi ako želi screentime. Počistiti sobu, staviti cipele u cipelar, izbaciti smeće itd. Itd.
Playstation u određeno vrijeme, na određeno vrijeme, ali samo ako “zasluži”. Sjedi sa ženom i gledaj šta dijete igra, pokaži zanimanje i navijaju, čak i ako nemaš nikakvih interesa za to. Vjeruj mi onda kad kažeš da je dosta igre neće biti mnogo drame.
Izbjegavaj represiju. Od toga imaš samo kontraefekt.
Da uspevam, jednostavno im ne dajem telefon.
Imam dvoje, 5 i 8 godina. Naše telefone koriste da razgovaraju sa nekim (babom, ujakom, tetkom…), stariji je par puta tražio da fotografiše nešto, i eventualno da im pokažemo nešto što ih zanima (sliku, da pustim neku pesmu itd). Ne uzimaju sami telefon i naravno ne puštamo crtaće i ne igraju igrice na njima. Trudim se da koristim telefon što manje pred njima, ako treba nešto duže da radim odem u drugu sobu. Crtaće na tv-u gledaju pre večere, i to je to.
Budu oni nemogući, naravno, i teško je nekad smisliti aktivnost koja bi ih okupirala, a da nije telefon. Ali, snalazimo se bez njega. Ne vodim ih u kafiće, viđam se sa ljudima po parkovima, gde oni imaju šta da rade, a kad treba da se čeka negde duže vreme, (aerodrom, šalteri..) pomažu knjižice u kojima se traže skriveni predmeti ili igramo igre (na slovo na slovo, pogađanje životinja, itd).
Zabava na smartfonu/tabletu djeluje za dječiji mozak kao heroin.
jedva cekam da vidim na sta ce liciti ove ipad kids za 10 godina lmaoo
Svi ovi iz mog okruženja što govore “dam svom djetetu max pola sata telefon/TV” je čista laž.
U gostima – upale na TV dječije skečeve ili na telefonu po 2h. Eto da se “smiri”.
U restoranu/ kafiću dok sjede (sat, sat i pol) – djeci opet telefon.
Ako sam kod njih doma, ista situacija.
Znam dosta mama i tata, jedno govore, a drugo rade i sami sebe lažu, dok im todleri pričaju na eng. ili mrmljaju na nekom svom izmišljenom.
Ispravite greške, majku mu dragu 🙂
Roditelj se može samodisciplinirat i onda disciplinu u obitelji uspostavi.
Bit će težak period prilagodbe, ali, sami ste stvorili taj psihološki ring.
Budi odgovoran roditelj i preuzmi odgovornost, spasi mozak djeteta prije tinejdžerskog doba, odmah.
Uključite ih u život.
naravno, da djeca postanu agresivni kad im oduzmeš bilokakav ekran, jer je za nju ovo kao droga.
Ako ne pustiš im ne kokaina, ne alkohola, ne marihuane i ipak ne samog šećera samo zato što viču, isto je za ekran. Ak viču onda nek viču ali roditelj mora djecu ipak odgojati tako, da će im koristi i o budućnosti i ne samo u tom momentu.
(Oprostite mojoj loši gramatiki, bosanski ni moj jezik i samo znam nešto malo. Nadam se, da je razumljivo napisano.)
Imam nećake blizance od trenutka kad su dosli iz rodilišta gasi se televizor i miču ekrani iz njihovog vidokruga.
Bakče se analognim podrazajima umjesto digitalnim. Sad imaju godinu dana.
Tak su roditelji odlucili i dobro je da jesu. Mislim da nece ni crtiće gledat. Barem dok ne razviju neke osnovne vještine i dok ne prođu socializaciju.
Da vide mobitel na stolu (ugašen ekran) privlaci ih al brzo odistanu jel je upravljač od tv-a zanimljiviji 😂
Roditelji Dosta putuju svuda s klincima i mogu s njima otići gjde god. U restoran ili crkvu. Djeca su mirna i nemaju tantrume, ne cendraju.Promatraju ljude oko sebe i brbljaju sa sobom a vole kad ih netko animira.bas su strpljiva. Nisam tako nesto dugo vidjela.
Svi predmeti za odrasle su im nekak više zanimljivi neg njihove vlastite igračke.
Uskoro cu im nabavit onaj box alatku sa prekidacima i mehanizacijom za vježbanje fine motorike.
A za postojeće ovisnike nemam neki primjer, osim bit će teško.
Konzistencija i disciplina.
Mi nemamo takvih problema. Jednostavno nema mobitela i tableta, oni ni ne znaju da imaju mogućnost da traže da se igraju sa njim. Negdje su pitali mi rekli ne i više ni ne pitaju. Treba biti dosljedna i principijelan. Kad se izađe u kafić popije se sok i to je to. Djeca 7 i 4. Kad negdje putujemo autom uvijek se igramo pitanja, odgovora, kvizova, pogađanja boja auta, pjevamo ili spavaju